Novosanđanka Ena Popov, prije nego što je napustila kuću "Velikog Brata" bila je najmlađi učesnik ovog popularnog rialiti šoua. Studentkinja Fakulteta za preduzetni menadžment u Novom Sadu, gledaoce je zadivila kako svojom ljepotom, osmjesima, tako i svojim predivnim glasom. Publika će je pamtiti i po ludim žurkama u kući Velikog brata, gdje se nije libila da pokaže svoje obline, kao i po ljubavnoj hemiji i kasnije vezi sa jednim od muških ukućana, Markom. Želja da učestvuje u "Velikom bratu" vezana je za, kako kaže, potrebu da stekne još jedno iskustvo u životu

- Ušla sam u cijelu priču čisto probe radi. Nijesam se ničemu nadala, pa ni tome da ću u kući ostati toliko dugo. Moj moto u životu je "što bude biće". Ne planiram ništa, niti se nečemu preterano nadam. Volim da živim dan za dan, tako da su u skladu s tim bila i moja očekivanja. Šta god bilo, dobro je.

Zbog čega si se prijavila na audiciju za Velikog Brata?

- Zato što sam stvarno željela da se okušam i u tome. Što da ne. Ako ću, daj Bože, živjeti 100 godina, zašto da ne provedem i tri mjeseca na taj način. Nijesam imala predstavu o tome da ćemo mi biti toliko popularni kada izađemo iz kuće, jer unutar nje izgubiš osjećaj da te snimaju kamere. Pokušavaš da živiš kao da si kod kuće i zabravljaš da te neko uopšte i gleda. Znala sam da će ljudi gledati "Velikog Brata" i znati za nas, ali nijesam znala da će to biti u ovoj mjeri.

Koliko Vam je trebalo da zaboravite na kamere?

- Ne znam. To je stvarno došlo spontano. Uglavnom nijesam bila svjesna da su kamere uključene. U nekom momentu ti bljesne "jao, mene snimaju". Uglavnom nijesam obraćala pažnju na kamere.

Po izlasku iz kuće, koji novinski natpisi su te neprijatno iznenadili?

- Mislila sam da naše društvo ide naprijed u smislu emancipovanosti ljudi i da su tabui razotkriveni, ali ne. Shvatila sam da je kod većina još prisutan taj lažni moral i strah od tabua. To me iznenadilo, na negativan način. Bili su i ti neki tračevi o meni koji su potpuno neosnovani. Ipak, shvatam da tabloidi moraju da žive od nečega tako da eto, neka pišu, nema veze. Zabavno je čitati te tekstove. Svaki put se dobro nasmijem. Mada, moram priznati da se nekad začudim da vidim sebe na naslovnoj strani. Kao da gledam drugu djevojku. Kao da se ne radi o meni. Potrebno mi je vreme da se naviknem na sve. Kada su u pitanju ljudi koji me sriječu, zaustavljaju, do sada nijesam naišla ni na jedan negativan komentar. I to mi je jako drago.Uglavnom su to pozitivne reakcije. Telefon mi stalno zvoni. Kako mobilni, tako i fiksni. Još uvijek mi nije jasno zašto su se svi "zakačili" za mene. Kako na forumima tako u novinama. Ne može ništa da prođe bez mene. Moram još da dokučim zašto sam ljudima tako interesantna i za pljuvanje i za hvaljenje.

Pričalo se dosta o licjemjerstvu. Da li je moguće biti nelicemjeran u kući "Velikog Brata"?

- Licemjerstvo je za mene jedna od najgorih ljudskih mana. Moje licemjerstvo je bilo vezano za nominacije. Kada uđem u ispovjedaonicu i nominujem neku osobu, voljela bih da sam mogla toj osobi pri izlasku iz ispovjedaonice i to kažem. Ali nijesam mogla zbog pravila. Tada sam se osjećala licemjernom. U kući je bilo licemjerstrva od nekih ukućana koje nije imalo veze sa pravilima već sa njihovim karakterima.

Da li si gledala snimke emisija "Velikog brata" i koliko misliš da smo mogli da steknemo pravu sliku o tebi?

- Nijesam gledala epizode "Velikog Brata" jer ne stižem, a i još nemam te epizode. Mogla sam da izvučem neke detalje od ljudi koji su mi pričali šta su gledali. Uglavnom sam to bila donekle ja, ali kada se sve ono sa Markom izdešavalo, tu se slika o nama promijenila. Mislim da je sve shvaćeno u negativnom kontekstu.

Postoji li nešto zbog čega se kaješ?

- Ne, uvijek se vodim osjećajima. Ono što osjećam, spovešću u djelo. Iskrena sam i ni zbog čega se ne kajem. Sve što sam uradila, to sam ja i kraj. Uradite li nešto pozitivno ili negativno, sve je to dobro zbog nekog budućeg iskustva.

Kakav je osjećaj biti nominovan?

- Kad ste u grupi nominovani, imate osjećaj da je manji pritisak i svima nam je bilo smiješno "zamisli svi smo nominovani". Svi su to lako prihvatali. A kada ste nominovani sa osobom koja vam je najdraža u kući kao što je to bilo kada sam bila nominovana sa Jelenom, bilo mi je teško. Znale smo. Ili ona ili ja. I to me je ubijalo. Sve ostale nominacije sam prihvatila bez problema.

Kako je bilo, po izlasku iz kuće, naći se u areni sa voditeljkom Marijanom, koja nijednog ukućanina, pa ni tebe, nije štedjela pitanjima?

- Bila sam malo kao Alisa u zemlji čuda. Svi su mi čestitali nakon intervjua sa Marijanom. Rekli su mi "svaka ti čast, kako si joj skresala". Međutim, nijesam se osjećala ni malo isprovocirano. Pričala sam ono što sam mislila u tom momentu. Tek kasnije sam čula da Marijana ima običaj da provocira. Ali to je njen posao.

Mnogi smatraju da si dominantnija i elokventnija od Marka.

- Ne znam. Nas dvoje se stvarno jako dobro razumijemo i slažemo. Pretpostvaljam šta je to što ljude tjera na takvo razmišljanje. Marko ima problem od kamera. On u raznim emisijama ima strah od kamere i blokira. Ja taj strah nemam, pa nekad ispadne da sam elokventnija od njega. Nas dvoje se super slažemo.

Koliko je Marko i u privatnom životu zaštitnički nastojen, kao što je to bilo prilikom sukoba sa Aleksandrom?

- Nije on u tom fazonu. U kući morate imati neki "ventil". Za mene je to pjevanje, za njega svađa. Pored Marka se osjećam kao princeza. Trudi se oko mene i u svakom trenutku mi stavlja do znanja da sam jedina. Stvarno se osjećam lijepo pored njega.

Mnogi su primjetili da si tokom boravka u kući sazrela.

- Primjetili su to ljudi i koje od ranije znam. Uozbiljila sam se malo, mada i ne volim što je tako. Možda je potrebno da prođe izvjesno vrijeme da bih ponovo bila djetinjasta, jer volim taj osjećaj. Da li je ova moja promjena definitivna ili je to samo zbog trenutka pokazaće vrijeme.

Postoje li planovi i neke ponude i šta želite sebi u Novoj 2007?

- Sve ponude idu preko "Emotiona" moje matične kuće, tako da ni sama ne znam šta me sve čeka. Tek treba da vidim, da razmotrim, izvagam šta je najbolje za mene. Sebi i svim ljudima u Novoj godini želim da prije svega budu zdravi. To je najvažnije. Da budu srećni koliko god je to moguće. Da se vole i da budu voljeni. Da ništa ne forsiraju jer sve što je suđeno će samo po sebi doći. Da se prepuste životu.

                                                                                                                Marija Vujović

Izvor: www.republika.cg.yu, 4. januar 2007.
 

Average user rating

Display 1 of 1 comments